Sljedeći primjeri ilustriraju primjene varijacijskog računa i korištenje nužnih i dovoljnih uvjeta ekstrema iz prethodnog poglavlja.
 
Očito se radi o prvom slučaju iz poglavlja 4.7.1 pa rješenje
 mora zadovoljavati Euler-Lagrangeovu
  jednadžbu
  mora zadovoljavati Euler-Lagrangeovu
  jednadžbu 
 
Iz
 slijedi
 slijedi
 
pa zaključujemo da je
 
za neku konstantu
 .
Nakon kvadriranja, sređivanja i ponovnog korjenovanja imamo
.
Nakon kvadriranja, sređivanja i ponovnog korjenovanja imamo 
 
Uz oznake
 i
 i  dobili smo diferencijalnu jednadžbu sa separiranim
varijablama (vidi poglavlje 5.2)
 dobili smo diferencijalnu jednadžbu sa separiranim
varijablama (vidi poglavlje 5.2)
 
Rješenje jednadžbe je
 
pri čemu su
 i
 i  konstante. Dakle, rješenje problema najkraćeg puta je
pravac, kao što smo i očekivali. Konstante
 konstante. Dakle, rješenje problema najkraćeg puta je
pravac, kao što smo i očekivali. Konstante  i
 i  možemo odrediti iz rubnih
uvjeta:
 možemo odrediti iz rubnih
uvjeta:
 
Oduzimanje prve jednadžbe od druge daje
 
pa uvrštavanje u prvu jednadžbu daje
 
Dobili smo poznatu formulu za jednadžbu pravca kroz dvije točke (vidi
![[*]](../icons.gif/crossref.gif) M1, primjer 3.11).
M1, primjer 3.11).
Provjerimo na kraju dovoljne uvjete ekstrema: kako je
 
zaključujemo da se zaista radi o minimumu.
 
Opet se radi o prvom slučaju iz poglavlja 4.7.1. Kao i u prethodnom primjeru vrijedi
 pa se Eulerova
  jednadžba svodi na
 pa se Eulerova
  jednadžba svodi na
 
za neku konstantu
 . Nakon kvadriranja, sređivanja i ponovnog korjenovanja
imamo
. Nakon kvadriranja, sređivanja i ponovnog korjenovanja
imamo
 
Uz oznaku
 dobili smo diferencijalnu jednadžbu sa separiranim
varijablama
 dobili smo diferencijalnu jednadžbu sa separiranim
varijablama
 
Integriranje daje
|  |  | |
|  | 
 odredit ćemo iz rubnog uvjeta
 odredit ćemo iz rubnog uvjeta  : iz
: iz  slijedi
slijedi  pa je
 pa je  . Dakle,
. Dakle,
 
pa je
 . Uz oznaku
. Uz oznaku 
 imamo
 imamo
![[*]](../icons.gif/crossref.gif) M1, primjer
4.3)4.8.
Provjerimo još dovoljne uvjete ekstrema: kako je
M1, primjer
4.3)4.8.
Provjerimo još dovoljne uvjete ekstrema: kako je
 
zaključujemo da se zaista radi o minimumu.
Parametar  iz jednadžbi (4.7) se odredi iz uvjeta da cikloida
prolazi točkom
 iz jednadžbi (4.7) se odredi iz uvjeta da cikloida
prolazi točkom  . Parametar se općenito ne može odrediti egzaktno, već je
potrebno koristiti neku od numeričkih metoda. Ako je, na primjer,
. Parametar se općenito ne može odrediti egzaktno, već je
potrebno koristiti neku od numeričkih metoda. Ako je, na primjer,  , 
uvrštavanje u (4.7) daje sustav jednadžbi
, 
uvrštavanje u (4.7) daje sustav jednadžbi
 
Izjednačavanje parametra
 daje jednadžbu
 daje jednadžbu
 
Nul-točku ove funkcije možemo približno izračunati metodom bisekcije4.9. Vrijedi
 pa je
 pa je 
 
Rješenje problema brahistohrone prikazano je na slici 4.18.
U prethodna dva primjera problem se, zbog 
 , sveo na rješavanje jednostavne diferencijalne jednadžbe prvog reda sa
separiranim varijablama (vidi poglavlje 5.2). Općenito se dobije 
diferencijalna jednadžba drugog reda (vidi poglavlje 5.9).
, sveo na rješavanje jednostavne diferencijalne jednadžbe prvog reda sa
separiranim varijablama (vidi poglavlje 5.2). Općenito se dobije 
diferencijalna jednadžba drugog reda (vidi poglavlje 5.9).
 i
 i  nađimo onu koja
rotacijom oko
 nađimo onu koja
rotacijom oko  -osi opisuje tijelo najmanjeg oplošja (slika
4.19).
-osi opisuje tijelo najmanjeg oplošja (slika
4.19).
Prema poglavlju 2.6.4, oplošje rotacijskog tijela računa se formulom
 
pri čemu je
 . Dakle, potrebno je minimizirati funkcional
. Dakle, potrebno je minimizirati funkcional
 
Euler-Lagrangeova jednadžba glasi
| 0 |  | |
|  | 
 dobili smo
diferencijalnu jednadžbu drugog reda:
 dobili smo
diferencijalnu jednadžbu drugog reda:
 
Jednadžbu ćemo riješiti koristeći supstituciju
 .
Kako je
.
Kako je
 
gornja diferencijalna jednadžba prelazi u jednadžbu sa separiranim varijablama
 
odnosno
 
Integriranje daje
 
za neku konstantu
 . Odavde slijedi
. Odavde slijedi
 
odnosno
 
Integriranje daje (vidi poglavlje 1.1.1)
 
za neku konstantu b pa je konačno
 
Dakle, rješenje je lančanica (vidi
![[*]](../icons.gif/crossref.gif) M1,
poglavlje 4.6.9). Provjera dovoljnih uvjeta ekstrema daje
M1,
poglavlje 4.6.9). Provjera dovoljnih uvjeta ekstrema daje
 
pa se zaista radi o minimumu. Konstante
 i
 i  se određuju iz početnih uvjeta i ne mogu se
odrediti analitički. 
Međutim, program za određivanje početnih uvjeta može se jednostavno
programirati u programskom jeziku 
Matlab.
 se određuju iz početnih uvjeta i ne mogu se
odrediti analitički. 
Međutim, program za određivanje početnih uvjeta može se jednostavno
programirati u programskom jeziku 
Matlab. 
Za rubne uvjete  i
 i  program koji računa konstante
 program koji računa konstante  i
 i  i
potom crta rješenje glasi:
 i
potom crta rješenje glasi:
| Octave On-line[Octave On-line Home] [Octave User's Guide] | 
Sljedeći primjer ilustrira primjenu rubnih uvjeta i uvjeta transverzalnosti.
 
pri čemu je
 uz rubne uvjete
 uz rubne uvjete  i
 i  : Euler-Lagrangeova jednadžba
glasi
: Euler-Lagrangeova jednadžba
glasi
 
pa je
 za neke konstante
za neke konstante  i
 i  . Rubni uvjeti daju
. Rubni uvjeti daju  a rješenje glasi
 a rješenje glasi
 
Provjera dovoljnog uvjeta daje
 
pa se radi o minimumu. Najmanja vrijednost zadanog funkcionala je
 
Ako je, pak, zadan samo jedan rubni uvjet,  , onda u drugom kraju mora
vrijediti uvjet transverzalnosti
, onda u drugom kraju mora
vrijediti uvjet transverzalnosti
 
Eulerova jednadžba ponovo daje
 
iz čega slijedi da je
 za neku konstantu
 za neku konstantu  . Uvjet transverzalnosti
povlači
. Uvjet transverzalnosti
povlači
 
pa je
 , odnosno
, odnosno  . Dakle,
. Dakle,  za neku konstantu
 za neku konstantu  , a zbog rubnog
uvjeta
, a zbog rubnog
uvjeta  je
 je  . Konačno rješenje je stoga jednako
. Konačno rješenje je stoga jednako 
 
Provjera dovoljnog uvjeta daje
 
pa se i u ovom slučaju radi o minimumu. Najmanja vrijednost funkcionala je sada
 
Uspoređujući s prvim slučajem možemo zaključiti da manje rubnih uvjeta daje "bolje" ekstreme.
 
gdje je
 , nužni uvjeti 
ekstrema glase
, nužni uvjeti 
ekstrema glase
 
uz zadane rubne uvjete
 
ili uvjete transverzalnosti
 
tamo gdje nisu zadani rubni uvjeti. Dakle, traženje ekstrema funkcionala više funkcija svodi se na rješavanje sustava od
 diferencijalnih jednadžbi i
 diferencijalnih jednadžbi i  dodatnih uvjeta.
 dodatnih uvjeta.