Površinu između krivulja
i
od točke
do točke
računamo kao beskonačnu (integralnu) sumu beskonačno malih
elemenata površine (slika 2.12).
Elementi površine su beskonačno mali pravokutnici s bazom
i
visinom
.
Slika:
Površina ravninskog lika i element površine
Površina se računa formulom
(2.1)
Primjer 2.6 Površina između krivulja
i
dana je s
(vidi sliku 2.13)
Slika:
Površina ravninskog lika I
Kod računanja površina kao varijablu integracije možemo uzeti
ili
, ovisno o tome što je povoljnije.
Primjer 2.7 Izračunajmo površinu omeđenu krivuljama
i
(slika 2.14). Da bi odredili granice integracije prvo
moramo naći sjecišta krivulja. Izjednačavanje daje
,
odnosno krivulje se sijeku u točkama
i
.
Ako za varijablu integracije odaberemo
, onda je
,
gornja funkcija dana je s
, a donja funkcija dana je s
. Dakle,
Ako za varijablu integracije odaberemo
, onda integral moramo
rastaviti na dva dijela. U tom slučaju vrijedi
Slika:
Površina ravninskog lika II
Pomoću određenog integrala možemo izvesti dobro poznate formule za
površinu elipse i kružnice.
Primjer 2.8 Neka je zadana elipsa
(2.2)
Zadana elipsa ima središte u točki
, a polu-osi su joj duge
i
(slika 2.15).
Slika:
Površina elipse
Očito je
, a gornja i donja funkcija dane su s
Površina elipse dana je s
Trigonometrijska supstitucija
iz poglavlja 1.7
daje
Kako je na promatranom intervalu
, koristeći poznatu
vezu između funkcija
i
imamo
Za
formula (2.2) prelazi u jednadžbu
kružnice
radijusa
s centrom u točki
,
računamo površinu između te krivulje i pravca
,
.
Pri tome treba voditi računa o tome je li
rastuća ili padajuća
funkcija i ovisno o tome postaviti integral, odnosno odabrati granice
integriranja tako
da je prirast
nenegativan.
Primjer 2.9Izračunajmo površinu ispod jednog luka cikloide
(slika 2.16),
Slika:
Površina ispod jednog luka cikloide
Tražena površina jednaka je
Formulu za površinu elipse iz primjera 2.8 možemo još
jednostavnije izvesti pomoću parametarski zadane funkcije.
Primjer 2.10 Elipsa
iz primjera 2.8 parametarski je zadana s
Kada usporedimo ove formule s formulom (2.2) i slikom
2.15, vidimo da za
od 0
do
prirast
pada.
Međutim, da bismo mogli ispravno primijeniti formulu
(2.1)
mora rasti. Problem ćemo riješiti tako što ćemo
izračunati površinu donje polovice elipse, od elipse do pravca
, u kojem slučaju
raste
kada
raste od
do
. Dakle,
Krivulja zadana u polarnim koordinatama
U polarnom koordinatnom
sustavu
točka
zadaje se pomoću
kuta
kojeg polupravac koji izlazi iz ishodišta i prolazi točkom
zatvara s
-osi i udaljenošću
točke
od ishodišta
(slika 2.17).
Slika 2.17:
Polarni koordinatni sustav
Transformacije iz polarnog u Kartezijev koordinatni sustav vrše se
prema formulama
(2.3)
Transformacije iz Kartezijevog u polarni koordinatni sustav vrše se
prema formulama
pri čemu se kvadrant u kojem se nalazi kut
odredi sa slike ili iz kombinacije predznaka od
i
.
Vidimo da su gornje formule
identične formulama za trigonometrijski oblik
kompleksnog broja (vidi M1, poglavlje 1.8.1).
Traženje površine likova zadanih u polarnom koordinatnom sustavu
prikazano je na slici 2.18.
U polarnom koordinatnom sustavu krivulju zadajemo formulom
Zbog prirode samog sustava obično tražimo površinu između krivulje
i zraka
i
.
Shodno tome, element površine
u polarnom koordinatnom sustavu je
kružni isječak radijusa
s kutom
, odnosno
Kao i u Kartezijevim koordinatama površina je jednaka beskonačnoj
(integralnoj) sumi beskonačno malih elemenata površine, odnosno
Slika:
Element površine u polarnim koordinatama
U polarnom koordinatnom sustavu jednostavno se izvodi formulu
za površinu kruga.
Primjer 2.11Neka je zadana kružnica
polumjera
sa središtem u točki
,
Ako ishodište polarnog koordinatnog sustava postavimo u središte
kružnice (slika 2.19),
onda kružnica ima jednadžbu
(konstantna funkcija!),
pa je
Slika:
Površina kruga u polarnim koordinatama
Linearne funkcije u polarnim koordinatama su spirale.
Primjer 2.12Izračunajmo površinu određenu prvim zavojem Arhimedove
spirale (slika 2.20),
Vrijedi
Primijetimo da je tražena površina jednaka trećini površine kružnice
radijusa
.