Pretpostavimo da su zadane dvije funkcije dviju varijabla
definirane na skupu
. Funkciji
pridružimo implicitnu jednadžbu
i pripadajući skup
definiran tom jednadžbom
Definicija 3.14Ako za točku
postoji okolina
takva da je
onda funkcija
u točki
ima
uvjetni (vezani) lokalni minimum
uz uvjet
.
Ako je
onda funkcija
u točki
ima uvjetni (vezani) lokalni
maksimum
uz uvjet
. Zajedničkim imenom točke uvjetnih
lokalnih minimuma ili maksimuma zovemo točkama
uvjetnih (vezanih) lokalnih ekstrema
.
Problem određivanja točaka u kojima funkcija
ima vezane lokalne
ekstreme uz uvjet
kraće zapisujemo
Taj problem možemo geometrijski interpretirati na sljedeći način: među
točkama
plohe zadane eksplicitno sa
čije prve dvije
koordinate određuju točku iz skupa
tražimo one u kojima je vrijednost
treće koordinate
lokalno najmanja (najveća)
(vidi sliku 3.36).
Slika 3.36:
Problem vezanog ekstrema
Ukoliko su funkcije
i
kojima je zadan problem vezanog
ekstrema dovoljno lijepe (na primjer neprekidno derivabilne) mogu se
dati nužni i dovoljni uvjeti da bi točka
bila rješenje
tog problema.
Promatramo dakle gore opisani problem vezanog ekstrema i
pretpostavljamo da funkcije
i
imaju neprekidne sve
parcijalne derivacije do uključivo drugog reda. Neka je točka
takva da je
Prema tvrdnji i. teorema 3.9 postoji
otvoreni interval
oko točke
i točno
jedna funkcija
,
implicitno zadana jednadžbom
. Zbog toga funkciju
,
možemo
u nekoj okolini točke
interpretirati
kao funkciju jedne varijable
,
Očigledno vrijedi sljedeća tvrdnja:
Funkcija
u točki
ima lokalni uvjetni minimum
(maksimum) ako i samo ako funkcija
u točki
ima lokalni
minimum (maksimum).
Prema tvrdnji ii. teorema 3.9 znamo da je funkcija
neprekidno derivabilna na intervalu
i vrijedi
(3.3)
Zbog pretpostavke da funkcija
ima neprekidne parcijalne
derivacije drugog reda, zaključujemo da funkcija
na intervalu
ima neprekidnu
drugu derivaciju. Iz formule (3.3) koristeći formulu za derivaciju
kompozicije funkcija više varijabla dobivamo da je
jednako
Sređivanjem i još jednom upotrebom formule (3.3) dobivamo
(3.4)
Zbog pretpostavke da funkcija
ima neprekidne parcijalne
derivacije drugog reda zaključujemo da i funkcija
ima na
neprekidnu prvu i drugu derivaciju. Koristeći opet formulu za
deriviranje kompozicije funkcija više varijabla, dobivamo da za sve
vrijedi
(3.5)
Iz ove formule još jednim deriviranjem dobivamo da je
jednako
Nakon sređivanja i uvrštavanja izraza za
danog
formulom (3.4) dobivamo
Sad možemo lako dokazati sljedeći teorem.
Teorem 3.10 [Nužan i dovoljan uvjet uvjetnog ekstrema]Neka funkcije
imaju na
skupu
neprekidne sve parcijalne derivacije do uključivo drugog reda.
i.
Ako funkcija
u točki
u kojoj je
ima lokalni uvjetni ekstrem uz uvjet
, onda mora postojati realan broj
takav da za
trojku
vrijedi
(3.7)
ii.
Ako su točka
i realan broj
takvi da trojka
zadovoljava uvjet (3.7) i ako je
pri čemu je
definirano formulom (3.6), onda
funkcija
u točki
ima lokalni uvjetni ekstrem uz uvjet
i to minimum ako je
,
odnosno maksimum ako je
.
Dokaz.
Treća jednakost u (3.7) je očito nužna prema definiciji 3.14.
Zbog pretpostavke da je
vrijede sva prethodna
razmatranja pa je pretpostavka da funkcija
u točki
ima lokalni
ekstrem uz uvjet
ekvivalentna pretpostavci da
funkcija
jedne varijable
ima lokalni ekstrem u
točki
. Zato je nužno da bude
, što zbog
(3.5) daje jednakost
Ovu jednakost, uvažavajući formulu (3.3),
možemo zapisati u obliku
(3.8)
Definirajmo
što je upravo druga jednakost u (3.7). Sada (3.8) postaje prva
jednakost u (3.7) pa je prvi dio teorema dokazan.
Istinitost drugog dijela teorema slijedi neposredno primjenom
dovoljnih uvjeta za običan ekstrem funkcije
jedne
varijable
i uvažavanjem razmatranja koja su prethodila teoremu.
Q.E.D.
Napomena 3.13Jasno je da zbog ravnopravnosti varijabla
i
sve što smo do
sada rekli o problemu uvjetnog ekstrema vrijedi i ako zamijenimo uloge
varijabla. To znači da smo, umjesto od pretpostavke da je
, u promatranoj točki mogli krenuti od
pretpostavke da je
. Zbog
simetrije po
i
nužan uvjet (3.7) lokalnog uvjetnog ekstrema
ostao bi isti, dok bi se dovoljan uvjet iskazao pomoću vrijednosti
. Pri tome
bi
bilo definirano desnom stranom jednadžbe (3.6),
pri čemu je
zamijenjeno s
, a faktor
zamijenjen faktorom
.
Problem uvjetnog ekstrema
možemo riješiti uvođenjem
Lagrangeove funkcije
(Lagrangeijana)
triju nezavisnih varijabla
i
:
Parametar
zove se
Lagrangeov multiplikator.
Očito je da se nužan uvjet (3.7) lokalnog uvjetnog ekstrema funkcije
uz uvjet
u točki
podudara s nužnim uvjetom običnog ekstrema Lagrangeove funkcije
u točki
.
Što se tiče dovoljnih uvjeta, neposrednim se računom može
provjeriti da se vrijednost
može izraziti kao
Naravno, s izmijenjenim ulogama varijabla
i
imali bi
To nam daje sljedeću jednostavniju formulaciju dovoljnih uvjeta:
neka trojka
zadovoljava uvjet (3.7) i neka je
Ako je
, onda funkcija
ima lokalni
uvjetni minimum u točki
, a ako je
,
onda funkcija
ima lokalni uvjetni maksimum u točki
.
Ako trojka
zadovoljava uvjet (3.7), možemo
promatrati samo vrijednost
Vrijedi sljedeće:
ako je
i
,
onda je
pa funkcija
ima lokalni uvjetni minimum u točki
,
a ako je
i
, onda je
pa funkcija
ima lokalni uvjetni maksimum u točki
. Ako je
ne možemo ništa zaključiti, već moramo izračunati
.
Nalaženje uvjetnog ekstrema ilustrirat ćemo s tri primjera.
Primjer 3.22Neka je zadan problem uvjetnog ekstrema
Pridružena Lagrangeova funkcija je
pa je nužan uvjet ekstrema
Iz prve dvije jednadžbe dobivamo
odakle slijedi
Uvrštavanje u treću jednadžbu daje
Zaključujemo da točno četiri točke zadovoljavaju nužan uvjet ekstrema:
Kako je
uvrštavanjem odgovarajućih vrijednosti
za sve četiri točke
dobivamo
pa moramo računati
Uvrštavanjem točaka dobivamo sljedeće: u točkama
i
je
, a u točkama
i
je
. Zaključujemo da funkcija
ima u
točkama
i
lokalni uvjetni minimum uz uvjet
, a u točkama
i
lokalni uvjetni maksimum (vidi
sliku 3.37).
Slika 3.37:
Vezani ekstremi
Primjer 3.23Za problem vezanog ekstrema
imamo Lagrangeovu funkciju
Nužan uvjet ekstrema glasi
Iz prve dvije jednadžbe dobivamo
pa uvrštavanjem u treću jednadžbu dobijamo
Zaključujemo da nužan uvjet zadovoljava samo točka
Kako je
vidimo da u točki
vrijedi
i
. Stoga
ne moramo računati vrijednost
, već smijemo zaključiti da funkcija
u točki
ima lokalni uvjetni minimum uz uvjet
(vidi sliku 3.38).
Slika 3.38:
Lokalni vezani minimum
Primjer 3.24Problemu uvjetnog ekstrema
pridružena je Lagrangeova funkcija
pa nužan uvjet ekstrema glasi
Očigledno je da su gornje jednadžbe zadovoljene samo u točki
Također imamo
što znači da u točki
vrijedi
pa moramo računati vrijednost
. Vrijedi
pa je
i u točki
.
Zaključujemo da funkcija
u
točki
ima lokalni uvjetni minimum uz uvjet
(vidi sliku
3.39).