Korištenjem integralnog računa iz ove glave i diferencijalnog računa
(vidi
M1, poglavlje 5), možemo rješavati razne probleme u fizici
i tehnici, ili općenito prirodi, što je i svrha integralnog i
diferencijalnog računa. U ovom poglavlju iskoristit ćemo do sada
naučeno za rješavanje problema slobodnog pada.
Ako pretpostavimo da je prilikom slobodnog pada otpor zraka proporcionalan kvadratu brzine, onda prema drugom Newtonovom zakonu vrijedi
pri čemu je
Izvest ćemo formulu za brzinu
u ovisnosti o prijeđenom putu
,
(vidi sliku 1.2 za
).
Iz Newtonove formule slijedi
Kombinirajući dvije prethodne formule uz oznaku
Integriranje obiju strana daje
Integral na lijevoj strani riješimo supstitucijom
Iz formule (1.9) i činjenice da je ubrzanje pozitivno slijedi
Dakle,
Svojstvo logaritma (vidi
pa eksponenciranje daje
Rješavanje ove jednadžbe po
Vidimo kako se brzina ne može beskonačno povećavati jer je
Isto smo mogli zaključiti i direktno iz formule (1.9) jer za tu vrijednost brzine ubrzanje iščezava.
Pogledajmo što se dogodi kada nema otpora zraka, odnosno za
. Uvrštavanje daje neodređeni oblik,
.
Svojstvo neprekidnih funkcija (vidi
M1, teorem 4.7)
- u ovom slučaju drugi korijen - i L'Hospitalovo pravilo
(vidi
M1, poglavlje 5.5.3) daju poznatu formulu
![]() |
![]() |
|
![]() |
||
![]() |
Integralni račun se također koristiti i kod izvođenja formule za put u ovisnosti o vremenu. Drugačijim pristupom, čiji izvod preskačemo, dobije se formula za brzinu kao funkciju vremena
gdje je
![]() |
![]() |
|
![]() |
Dakle,